Unesite podatke!

Registracija

E-mail
Lozinka
Ponovi lozinku
Već imaš korisnički račun? Prijavi se
Odabrani tag -
Vrati se natrag

Članci
Vladavina prava – odluke Suda EU-a broj C-619/18 i C-192/18
Ivan Turudić, Tanja Pavelin, Ivana Bujas
Županijski sud u Zagrebu; Općinski kazneni sud u Zagrebu 10. prosinac 2019.
Autori članka suci su Županijskog odnosno Općinskog kaznenog suda u Zagrebu
Sažetak
Vladavina prava jedno od temeljnih načela Europske unije sukladno Ugovoru o Europskoj uniji i Povelji o temeljnim pravima, a praksa Suda EU-a dala je prijeko potreban doprinos njezinu jačanju i potvrdila Uniju kao zajednicu vrijednosti. Sud EU-a prvi put je u presudi u predmetu Les Verts izrijekom naznačio da tadašnja Europska zajednica predstavlja zajednicu zasnovanu na vladavini prava. Najistaknutiji instrument koji EU ima na raspolaganju u slučaju ozbiljnih nedostataka u pogledu vladavine prava u državi članici je članak 7. UEU-a. Postupak kojim se upozorava na očitu opasnost od teškog kršenja na temelju članka 7. stavka 1. UEU-a do sada je pokrenut dva puta, a istovremeno Komisija je pokrenula postupke pred Sudom EU-a protiv Poljske zbog povrede obveza države članice vezano uz načelo vladavine prava. U radu se analiziraju presude Suda EU-a protiv Poljske i njezine posljedice te praksa Suda EU-a koja se citira u navedenim presudama.
Puni tekst
  1. Uvod

Pojam vladavine prava označava sustav političke vlasti utemeljen na poštovanju ustava, zakona i drugih propisa, i od strane građana (adresata pravnih normi), i od samih nositelja državne vlasti (adresanata pravnih normi), ali vladavina prava nije samo formalna primjena pravnih instrumenata  nego također vladavina pravde i zaštita svih članova društva od pretjerane moći onih koji vladaju.[1]

Vladavina prava je jedno od temeljnih načela Europske unije (dalje: EU) sukladno članku 2. Ugovora o Europskoj uniji[2] (dalje: UEU) te se i sama EU temelji na vladavini prava − svako djelovanje EU-a utemeljeno je na Ugovorima koje su dobrovoljno i demokratski donijele sve države članice. Europska komisija u svom izvješću od 3. travnja 2019.[3] pojašnjava da vladavina prava znači da sva tijela javne vlasti uvijek djeluju u okviru ograničenja utvrđenih zakonom, u skladu s vrijednostima demokracije i temeljnih prava te pod nadzorom neovisnih i nepristranih sudova. Uključuje, među ostalim, načela kao što su zakonitost, pravna sigurnost, zabrana proizvoljnog izvršenja izvršnih ovlasti, učinkovita sudska zaštita koju osiguravaju neovisni i nepristrani sudovi, učinkovito sudsko preispitivanje, uključujući poštovanje temeljnih prava, dioba vlasti i jednakost pred zakonom koja načela su priznali Sud Europske unije (dalje: Sud EU-a) i Europski sud za ljudska prava.

Ugovor iz Mastrichta[4] prvi je od osnivačkih ugovora konstitucionalizirao vladavinu prava, nakon čega slijedi Ugovor iz Amsterdama[5] koji je u članku 6. stavak 1. propisao: “Unija se zasniva na načelima slobode, demokracije, poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda i vladavine prava, načela koja su zajednička državama članicama ...” i ovim Ugovorom poštovanje nabrojanih načela postaje jedan od preduvjeta dobivanja punopravnog članstva u EU-u. Nadalje, u preambuli Povelje o temeljnim pravima[6] navodi se: “Svjesna svojeg duhovnog i moralnog nasljeđa, Unija se temelji na nedjeljivim, univerzalnim vrijednostima ljudskog dostojanstva, slobode, jednakosti i solidarnosti; Unija se temelji na načelima demokracije i vladavine prava. Ona pojedinca postavlja u središte svog djelovanja uspostavom statusa građana Unije i stvaranjem područja slobode, sigurnosti i pravde.”

Kako bi se učvrstila ideja da EU-om i svim njezinim državama članicama upravljaju zakoni (zakonski kodeksi i procesi) koji su doneseni na temelju uspostavljenih postupaka, a ne diskrecijskih odluka ili odluka koje se donose u pojedinom slučaju, Europska komisija donijela je 2014. „novi okvir za zaštitu vladavine prava u EU” − u slučajevima kršenja zakona EU-a primjenjivao bi se postupak na temelju članka 7. UEU-a[7] dok bi u slučaju „ozbiljnog i stalnog” kršenja vrijednosti Unije pravo glasa države članice EU-a moglo biti obustavljeno.[8] Također se uspostavlja instrument ranog upozorenja na temelju kojeg Komisija može otvoriti dijalog s dotičnom državom članicom kako bi se spriječilo povećanje sustavnih prijetnji vladavini prava te se postiže transparentnost uloge koju Komisija ispunjava u okviru Ugovora. Svrha je okvira omogućiti Komisiji da ishodi rješenje zajedno s državom članicom kako bi se spriječilo nastajanje sustavne prijetnje vladavini prava koja bi se mogla razviti u „očitu opasnost da država članica teško prekrši” vrijednosti, a što bi moglo dovesti do primjene članka 7. UEU-a.

Dakle, najistaknutiji instrument koji EU ima na raspolaganju u slučaju ozbiljnih nedostataka u pogledu vladavine prava u državi članici je članak 7. UEU-a. Postupak kojim se upozorava na očitu opasnost od teškog kršenja na temelju članka 7. stavka 1. UEU-a do sada je pokrenut dva puta: ...

...

(za ostatak teksta naručite tiskano izdanje)

 


[1] Lauc, Z.: Načelo vladavine prava u teoriji i praksi,  Pravni vjesnik, br. 3-4., 2016., str. 48.

[2] ''Unija se temelji na vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina. Te su vrijednosti zajedničke državama članicama u društvu u kojem prevladavaju pluralizam, nediskriminacija, tolerancija, pravda, solidarnost i jednakost žena i muškaraca.''

[3] https://ec.europa.eu/transparency/regdoc/rep/1/2019/HR/COM-2019-163-F1-HR-MAIN-PART-1.PDF (pristupljeno 21. 11. 2019.)

[4] Potpisan u Maastrichtu (Nizozemska) 7. veljače 1992., a stupio na snagu 1. studenoga 1993.

[5] Potpisan u Amsterdamu (Nizozemska) 2. listopada 1997., a stupio na snagu 1. svibnja 1999.

[6] Pročišćeni tekst dostupan na: http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=celex:12016P/TXT (pristupljeno 20. 11. 2019.).

[7] Članak 7. UEU-a glasi:

1. Na temelju obrazloženog prijedloga jedne trećine država članica, Europskog parlamenta ili Europske komisije, Vijeće može, odlučujući većinom od četiri petine svojih članova uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta, utvrditi da postoji očita opasnost da država članica teško prekrši vrijednosti iz članka 2. Prije nego što to utvrdi, Vijeće saslušava dotičnu državu članicu i može joj uputiti preporuke odlučujući u skladu s istim postupkom.

Vijeće redovito provjerava postoje li i dalje razlozi koji su bili temelj za takvo utvrđenje.

2. Europsko vijeće, odlučujući jednoglasno, na prijedlog jedne trećine država članica ili Europske komisije te uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta može utvrditi da država članica teško i trajno krši vrijednosti iz članka 2. nakon što pozove dotičnu državu članicu da se očituje.

3. Ako je utvrđeno kršenje temeljem stavka 2., Vijeće može, kvalificiranom većinom odlučiti da se dotičnoj državi članici suspendiraju određena prava koja proizlaze iz primjene Ugovorâ, uključujući pravo glasa predstavnika vlade te države članice u Vijeću. Pritom Vijeće uzima u obzir moguće posljedice takve suspenzije na prava i obveze fizičkih i pravnih osoba.

Obveze dotične države članice temeljem Ugovorâ u svakom slučaju i dalje obvezuju tu državu.

4. Vijeće može kvalificiranom većinom naknadno odlučiti izmijeniti ili opozvati mjere poduzete temeljem stavka 3., ako su se promijenile okolnosti zbog kojih su mjere uvedene.

5. Modaliteti glasovanja koji se primjenjuju na Europski parlament, Europsko vijeće i Vijeće za potrebe ovog članka utvrđeni su u članku 354. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

[8] https://eur-lex.europa.eu/summary/glossary/rule_of_law.html?locale=hr  (pristupljeno 20. 11. 2019.)


prosinac 2019.
Datum izdanja: 13. siječanj 2020.
Broj: 4
Uredništvo: Narodne novine d.d.
Ostali članci iz izdanja
Znanstveno-stručni časopis za pravnu praksu i teoriju
Opći uvjeti korištenja Zaštita privatnosti Copyright 2020. Narodne novine
NARODNE NOVINE D.D.
Savski gaj, XIII. put 6, 10020 Zagreb
OIB 64546066176