- UVOD
Republika Hrvatska još uvijek nije prepoznala veliku važnost pomorskog dobra. Važećim Zakonom o koncesijama propisano je da koncesija za izgradnju i upravljanje autocestama, izgradnju i upravljanje željezničkim prugama, prijenos i distribuciju električne energije, izgradnju i upravljanje infrastrukturom na prijenos nafte naftovodima, izgradnju i upravljanje transportnim sustavom plina strateški su interes Republike Hrvatske. Međutim, izgradnja i upravljanje pomorskim dobrom nisu strateški interes Hrvatske. Potencijalni strateški projekt u smislu Zakona o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske[1] je projekt koji se, pod određenim uvjetima može realizirati na pomorskom dobru. Treći problem također je institucionalne prirode. Ne postoji državna uprava koja bi sustavno s jednog mjesta vodila računa i upravljala pomorskim dobrom.
Zakonodavni okvir ključan je za razvoj pomorskog dobra, ali ni on nije riješen na odgovarajući način. U pravnoj teoriji se, primjerice ističe neusklađenost posebnog propisa za pomorsko dobro s općim propisom za koncesije. To čak priznaje i Vlada Republike Hrvatske u Izvješću o provedenoj politici koncesija za 2017. godinu. Prema njemu, sustav koncesija u Republici Hrvatskoj složen je i isprepleten zakonskim i podzakonskim aktima koji su usklađeni s krovnim Zakonom o koncesijama, s iznimkom Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, koji nije usklađen s krovnim Zakonom o koncesijama[2]. Taj problem neće se, na žalost tako lako riješiti bez obzira na to što u čl. 1. st. 2. Zakona o koncesijama stoji: “Na pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom odgovarajuće se primjenjuju posebni propisi te propisi kojima se uređuje javna nabava.” Ostaje i nadalje dilema, ima li kriterij specijalnosti lex specialis derogat legi generali prednost pred kriterijem kronologije lex posterior derogate legi priori? Nerješena pravna pitanja otvaraju probleme u praksi tako da koče gradnju i uopće razvoj pomorskog dobra.
...
(za ostatak teksta pretplatite se na tiskano izdanje)
[1] Narodne novine, br. 29/18, 114/18.
[2] Ministarstvo financija. Dostupno na: http://www.mfin.hr/hr/koncesije (pristup 10. 4. 2019.).