Unesite podatke!

Registracija

E-mail
Lozinka
Ponovi lozinku
Već imaš korisnički račun? Prijavi se
Odabrani tag -
Vrati se natrag

Članci
Od zakona do Suda EU-a: predmet 'Milivojević'
Ivana Kunda i Mihaela Grgurić
Pravni fakultet Sveučilišta u Rijeci; odvjetnička vježbenica 1. listopad 2019.
Sažetak
Zakonom o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom usvojenim 2017. godine unesena su u hrvatsko uređenje pravila retroaktivne primjene koja su najizraženijom građanskopravnom sankcijom ništetnosti neselektivno ciljala ugovore o kreditu, ne samo potrošačke, sklopljene s davateljima kredita koji nisu imali formalno ovlaštenje prema propisima Republike Hrvatske. Njime se također propisivala i isključiva nadležnost sudova i mjerodavnost prava Republike Hrvatske. Pitanje usklađenosti s pravom EU-a, točnije gospodarskim slobodama te nadležnosti u prekograničnim građanskim i trgovačkim predmetima, doseglo je razinu Suda EU-a. Odgovor je bio poguban za djelovanje toga Zakona, a u radu se analiziraju najvažniji aspekti tumačenja Suda EU-a te se ukazuje na određene elemente iz prava EU-a koji su trebali biti uzeti u obzir već prilikom donošenja Zakona.Zakonom o ništetnosti ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjima sklopljenih u Republici Hrvatskoj s neovlaštenim vjerovnikom usvojenim 2017. godine unesena su u hrvatsko uređenje pravila retroaktivne primjene koja su najizraženijom građanskopravnom sankcijom ništetnosti neselektivno ciljala ugovore o kreditu, ne samo potrošačke, sklopljene s davateljima kredita koji nisu imali formalno ovlaštenje prema propisima Republike Hrvatske. Njime se također propisivala i isključiva nadležnost sudova i mjerodavnost prava Republike Hrvatske. Pitanje usklađenosti s pravom EU-a, točnije gospodarskim slobodama te nadležnosti u prekograničnim građanskim i trgovačkim predmetima, doseglo je razinu Suda EU-a. Odgovor je bio poguban za djelovanje toga Zakona, a u radu se analiziraju najvažniji aspekti tumačenja Suda EU-a te se ukazuje na određene elemente iz prava EU-a koji su trebali biti uzeti u obzir već prilikom donošenja Zakona.
Puni tekst

1. Uvod

Krediti su jedna od najstarijih i temeljnih djelatnosti banaka.[1] Stavljanjem na raspolaganje korisniku kredita određenog iznosa novca banka cilja povratu toga iznosa uvećanog za kamate, dok korisnik kredita cilja korištenju navedenim iznosom ranije ili jednostavnije negoli da sam štedi ili na drugi način prikuplja novčana sredstva. Iskustvo je pokazalo da kreditne institucije pritom ne postupaju uvijek usklađeno s propisima, a zbog masovnosti kreditnih poslova, posljedice toga redovito trpe veće skupine korisnika kredita, posebice kada je riječ o potrošačkim kreditima.[2] Najistaknutiji među njima su svakako predmeti zaštite kolektivnih interesa potrošača-korisnika kredita pod zajedničkim nazivnikom Franak praćeni nizom pojedinačnih sudskih predmeta, koji su obilježili posljednje desetljeće hrvatskog pravosuđa. 

I dok svakih nekoliko mjeseci promatramo rasplitanje klupka u predmetima Franak još uvijek iščekujući njihov epilog, pečatnjak predmetima RBA zadruga dao je sam Sud EU-a.[3] Povijest potonjih predmeta seže još od 2000. do 2010. godine kada su austrijske štedno-kreditne zadruge, preko posrednika, sklapale s hrvatskim korisnicima ugovore o kreditu, a da pritom nisu imale odgovarajuće dozvole i odobrenja za pružanje bankovnih i financijskih usluga u Republici Hrvatskoj. Osim toga, prethodno sklapanju ugovora posrednici nerijetko nisu pomno provjeravali kreditnu sposobnost korisnika kredita. S druge strane, u ugovorima o kreditu redovito su ugovarali osiguranje tražbine osnivanjem hipoteke na nekretninama korisnika smještenima u Republici Hrvatskoj. Nakon sklapanja ugovora, korisnici nisu primali otplatne planove niti formule na temelju kojih su zadruge jednostrano mijenjale kamatne stope. Nije poznat točan broj tako sklopljenih kredita, no sama Reiffeisen banka potvrđuje da ih je bilo gotovo tri tisuće,[4]

...

(za ostatak teksta pretplatite se na tiskano izdanje)

 


[1] Zvonimir Slakoper, u: Zvonimir Slakoper (ur.), Bankovni i financijski ugovori, Narodne novine, 2017., str. 526.

[2] O potrošačkim kreditima vidi Emilia Mišćenić, u: Zvonimir Slakoper (ur.), Bankovni i financijski ugovori, Narodne novine, 2017., str. 595–649.

[3] Zanimljivo je primijetiti da su i jedni i drugi problematični krediti stigli iz Austrije. Vidi, HNB, Odgovor na upite o upozorenjima HNB-a na rizičnost kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku, 11. 4. 2017., dostupno na: https://www.hnb.hr/.

[4][4] Ispravci medijskih navoda o kreditima koje su štajerske Raiffeisen banke odobrile hrvatskim korisnicima kredita, 20. 6. 2017., dostupno na: https://www.raiffeisen.at/eBusiness/services/resources/media/1007665792534-NA-1004250839050078010-1-30-NA.pdf.


rujan 2019.
Broj: 3
Uredništvo: Narodne novine d.d.
Ostali članci iz izdanja
Znanstveno-stručni časopis za pravnu praksu i teoriju
Opći uvjeti korištenja Zaštita privatnosti Copyright 2019. Narodne novine
NARODNE NOVINE D.D.
Savski gaj, XIII. put 6, 10020 Zagreb
OIB 64546066176